Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog
srijeda, prosinac 3, 2008
Legenda kaže: "O približnom nastanku grupe "KUD IDIJOTI" govori se svašta, ali najtočnija je ona priča kada je Broj Jedan došao kod Saleta i rekao mu: "Slušaj sinko, ja sam odveć star za te stvari, ali ako hoćeš moj savjet, nemoj ni slučajno uzet Frica za basista...".

Ipak, Sale Veruda, gitarista i osnivač Kud Idijota se nije obazirao na savjet starog prdonje i dolaskom basiste Frica u grupu 1985. formirana je konačna postava koju su još činili pjevač Tusta i bubnjar Ptica. I tako počinje priča o čuvenom bendu čiji slogan glasi "Kud Idijoti prođu tu trava ne raste". Inače, Idijoti su nastali 2. veljače 1981. a prvu postavu su činili klinci koji su se ložili na Ramonese: Sale Veruda, Davor Zgrabljić (današnji basist), Egidio Rocco i Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao što je Atomsko sklonište željeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije.

Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačno je susret njih četvorice označio pravi start. Tusta je te '85. već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pjevačko iskustvo prije toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerkicu i zaposlio u "Uljaniku" (tvornica u kojoj se prave brodovi) u administraciji , ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i motao se po rockerskim mjestima. I njegovao želju da zapjeva.

Tako su KUD Idijoti njegov prvi i kako se čini, posljednji bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili zbog Ijubavi a ne samo zbog para. Ptica je radio kao električar u ,,Uljaniku" (uvodio je struju u brodove), Sale se bavio stolarskim poslovima (uvodio je drvenariju u brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vježbanje. lako su već godinama, u medijskom smislu, tapkali u mjestu Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upornošću čovjeka koji je uvjeren u ono što radi, gurao je dalje. Uz njih su u to vrijeme u Puli djelovale grupe Visoki napon, Gola jaja, Messerschmitt, The Spoons a jedini koji su postigli kakvu-takvu afirmaciju bili su Problemi. Ovaj, također punk orijentiran band je radio početkom osamdesetih godina i jedini zvučni zapis su ostavili na kompilaciji ,,Novi punk val" na kojoj su se našle njihove pjesme "Grad izobilja" i "Sranje".

I dok su se stariji muzičari u Puli obično okupljali po kafićima, omiljeno mjesto pankerske ekipe bio je i ostao klub ,,Uljanik" u kome se redovno sviralo. Dolazili su bendovi sa strane a mjesto predgrupe je bilo rezervirano za domaće bandove. Redovnim svirkama KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolici a bolje informirani klinci po čitavoj Jugoslaviji su polako počeli da se lože na njih. Za razliku od diskografskih kuća koje nisu pokazivale nikakvo zanimanje za punkere iz Pule, promućurni i vični efektnim poslovnim potezima, KUD Idijoti odlučuju da preuzmu stvari u svoje ruke.

U suradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra koji je osnovao izdavačku kuću ,Slovenija", 1986. objavljuju kasetu ,,Legendarni u živo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne treske, među kojima i obradu čuvene talijanske revolucionarne pjesme ,Bandiera Rossa" koju su u to vrijeme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući toj kaseti, Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici '87. na kome su se te godine okupili i novi bandovi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije njihovih pjesama ,,Za tebe" i ,,Disco is not dead" su se našle na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobjeda puno značila. izmoreni već dugim tapkanjem u mjestu, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobjeda ih je spasila od raspada. Najednom su krenuli pozivi za svirke i mnogo širi krug publike se primio na njih.

Zahvaljujući dobro organiziranim underground kanalima za njih se saznalo u Evropi tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Godine '87. predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja na jugu Italije u mjestu Reggio Calabria. Dok su svirali pjesmu "Bandiera Rossa" isprovocirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najvjerojatnije zbog refrena ,,Živio komunizam i sloboda". Grupi je to donijelo pravi publicitet, pa su se čak našli u vanjsko-političkoj rubrici dnevne ,Politike". Njihov koncert u Švicarskoj prekidaju bijesne feministkinje zato što je Sale na gitari imao naljepnicu gole žene, pa su mu sprejem pošpricale gitaru i pokrile golotinju. U to vrijeme izdaju seriju svojih singlova, Bolje izdati ploču nego prijatelja", ,,Budimo solidarni s bogatima" i ,,Hoćemo cenzuru" u zamjenu za debi album koji i dalje nitko ne želi da im objavi. U proljeće '88. kao prethodni pobjednici ponovo sviraju na Subotičkom festivalu.

Zahvaljujući redovnim svirkama po Njemačkoj povezuju se sa čovjekom koji je vlasnik male izdavačke kuće Incognito Records i on im objavljuje LP ,,Bolivia r'n'r" na kojem su se našle pjesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa Ljubljanskim .Helidonom" i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pjevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP ,Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990. i na njemu su odlične pjesme ,,Minijatura", "Neću da radim za dolare", ,,Kako to može" i verzija pjesme ,Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u cijeloj zemlji.

I u trenutku kada je grupa doživljavala pravu popularnost došlo je do raspada Jugoslavije, LP "Glupost je neuništiva" poslije dosta otezanja izlazi ljeta '92. godine i predstavlja najbolji album u njihovoj dotadašnjoj karijeri. Zreliji i direktniji nude pjesme "To nije mjesto za nas", ,,Pjesma o ribaru, Marinu, Mari i moru", ..Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vrijeme za svirke i objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrznuli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor su popunjavali tako što su Sale, Ptica i Fric nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal.

CD "Tako je govorio Zaratusta" je ujedno njihov prvi CD u karijeri i na njemu su napravili inventuru prvih godina rada jer su u to vrijeme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljnjim aktivnostima. Na ploči su se našle pjesme koje je Sale Veruda komponirao u periodu od '81. do '85. Od 18 pjesama, snimili su 7 starih koje ranije nisu objavili, 7 pjesama su ranije već snimili u različitim verzijama, dvije su sasvim nove: ,Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i ,Kad bi naše MC, CD, LR..". Dvije pjesme su obrade starih pulskih punk grupa Gola jaja i Visoki napon. U pjesmi "Io sono...dittatore" (Ja sam diktator) usemplirali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče ,,0dbrana Sokratova i smrt".

Stara obrada ,O bella ciao" je dobila podnaslov "Šta hoće ti antifašisti" a snimili su je uz malu harmoniku koja se svojevremeno koristila u partizanskim pjesmama, Povodom te ploče su opet svirali po dijelu evropskih zemalja, rujna '94. nastupali su na festivalu "Euro Woodstock" u Budimpešti a 10. listopada u Ljubljani im se ostvarila davna želja, svirali su kao predgrupa grupi Ramones. U to vrijeme ostvarili su suradnju sa legendom Francijem Blaškovićem kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča je predstavljala zgodnu mješavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz puhačku sekciju su odsvirali deset koncerata po lokalnim istarskim oštarijama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne ,,Bandiera Rossa" i ,O bella ciao" držeći se, pored marke i dolara, svoje jasne devize ,,Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti".

I u trenutku kada su mnogi pomislili da znaju koji je slijedeći potez grupe (još jedan single!) KUD Idijoti su početkom '97. nakon poziva nekoliko većih izdavača potpisali ugovor sa ZG kućom "Dancing Bear" za izdavanje LP/CD/MC pod nazivom "Cijena ponosa". To će, čini se, ovdje opet biti jedini materijal koji ide na sva tri formata .

Povodom 18-og rođendana benda snimljen je koncert u legendarnom pulskom Uljaniku. CD “Gratis hits live”, posljednji za "Dancing Bear", izašao je krajem 1999. i sadrži 26 paklenih koncertnih favorita. Nakon tog albuma ritam sekcija se mijenja, za bubnjeve sjeda Dejo, a na mjesto basiste vraća se Bucolini, član originalne postave.

Tijekom 2001. KUD IDIJOTI su završili studijski dio posla na svom devetom albumu "Remek-djelo" (Menart, 12./2001.). Tim izdanjem diskografski se obilježava 21. rodjendan, ujedno se i studijski predstavlja nova ritam sekcija. Video broj za "Baj baj bejbe" dospio je na 1. mjesto "Hit-depoa" a i sama pjesma se neobično puno emitirala u medijima, bar kad su KUD Idijoti u pitanju.

Nakon završetka promotivnih aktivnosti basista Bucolini se posvetio zdravlju i rehabilitaciji kičme; Tusta se odazvao pozivima na nekoliko gostovanja (Šajeta, Stuff); Sale Veruda završava samostalni album VD-i1; Dejo džezira i usavršava tehniku; Tusta i Sale gostovali su Hladnom Pivu na njihovom velikom koncertu u Domu sportova u Zagrebu.
A bend je upravo započeo sa radom na novom studijskom albumu, radni naziv je "Zbogom Istro".
6strings @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135557
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.